U doba kada psihopate vode države i zajednice, kada mentalno labilni narode i nacije metcima predstavljaju, kada se uvrijedljivim karikaturama slobada misli izražava, a ubistvima pečate ideje i stavovi, pitam se šta može uraditi ili neuraditi jedan običan čovjek/žena da ostane „normalan“ i običan?

Zamorno je opisivati stanje poljuljanih vrijednosti morala, istine, pravde. Danas kada svi protiv svih ratuju i svi se svima dokazuju. Na svakojakim plakatama i džinglovima stoje osobe koje promovišu nešto samo njima znano. Možda im ipak i nije znano šta promovišu? Šarenilo oko nas, ukovireno u reklame i pozive na podršku. Šarenilo bez sastojaka, bez „Inhalt-a“, bez strukture, nit za oko, nit za dušu privlačno. Ko uspije u ovom kiču i poplavi samopromocija naći nešto smiješno, ima šanse da ostane „dobar u glavi“, jer ako nam ne bude smiješno onda nam je zaista jadno i tužno gledati taj nestvarni svijet i događaje, koji je atak na ljudsku inteligenciju.

Iako se gušimo u apsudru, brojevi pokazuju da lidere našim glasovima biramo. Svejedno da li smo ih birali listićima, personalno ili virtualno. A da li su tačni brojevi, ili mi ne uspijevamo od 2 + 2 dobiti 4 (!), ako koristimo analitčke sposobnosti i logiku? Gdje je blokirala inteligencija onoga koga je Gospodar razumom obdario? Zašto nam niko ne pokazuje brojeve o inteligenciji? Čisto da vidimo ko su ljudi što su glasači i masa koja pupunjava statistike.

Danas kada je izdaja postala pobjeda, a laž postala argumentacija, dobro bi bilo da znamo ko postavlja nove standarade i zašto ih mi prihvatamo?

Covid-kavez nas zatvara a jedini fokus nam je statistika. Brojevi svuda oko nas. Brojevi što su ustvari ljudi, glasači, pozitivni, negativni, mrtvi, ovakvi ili onakvi. Možda nam bude intresantno pogledati brojeve i statistike o prosječnoj inteliginciji (visini IQ) po zemljama. (https://worldpopulationreview.com/…/average-iq-by-country)

Gledajte tabelu i nađite se. Možda nam brojevi pomognu shvatiti neka zbivanja i stanja. Za neke zemlje treba malo duže skroleniti! Skala od 90-109 IQ važi za prosječno inteligentne ljude, preko 109 IQ ima nadarena osoba, sve ispod 90 IQ i naniže je ispodprosječnost. Naravno testovi inteligencije su prilagođeni uzrastu i dobi ispitanika.

Da, to je svijet u kojem živimo.

Validnost statistike se uvijek može i treba stavljati pod upitnik, jer brojni su faktori koji se brojevima ne mogu uzeti u obzir a imaju bitan utjecaj na inetligenciju, na primjer socioekonomski status, sistem obrazovanja itd.

Evo još jednog broja: u periodu od 2011 do 2017, 259 osoba je poginulo u pokušaju da naprave perfektan SELFIE!

I to je svijet u kojem živimo i dišemo.
A kako u tom svijetu u kojem živimo ostati “u pameti” koristeći kapacitete 90-109 IQ koje nam je Gospodar darovao?
Kao prijedlog, evo kratke šeme održavanja “imunog sistema” kroz tri korka. Inače imuni sistem je ustvari skup ćelija, tkiva i molekula koji štite tijelo od infekcije i neutrališe postojeće upale. Pošto imuni sistem može biti urođeni i stečeni sva tri koraka u njegovom jačanju se mogu nositi u sebi ili naučiti kroz život.

1) Prvi korak ka jačanju imunog sistema jeste uroniti u more vjere u Boga. Tu se svakodnevno uzima doza zahvanosti na blagodatima, vjerovanja u Njegovu odredbu, povjerenja da nam On daje ono što je za nas nabolje, uvjerenja da On sve vidi, sve zna, sve mjeri i da samo Njegovo zadovoljstvo treba da nam bude cilj.

2) Zdrav način života. Zdrava ishrana, čistoća, kretanje, čist zrak, disciplina, aktivnost, konstatno učenje novih vještina, osmišljena svakodenvnica sa jasno zacrtanim ciljevima, sve su to doze zdravog načina života koje će ojačati naš imuni sistem.

3) Distanca od toksičnih ljudi i situacija i korištenje vlastitog razuma u donošenju odluka i iznošenju stavova. Kako treba da uzimamo doze vjere i zdravog načina života, tako isto strogo i disciplinovano treba da se distanciramo od svega onoga što unosi otrov i kiselinu u nas i u zrak u prostoru u kojem dišemo.

Primjena ova tri koraka u jačanju imunog sistema donosi zagrantovanu detoksikaciju i podići će nas sa nivoa mase na nivo onih što dostojno prenose Njegovu poruku na Zemlji i ostat ćemo, bez obzira na cirkus oko nas “fit u glavi” uz Njegovu pomoć.

„Od vode smo sve živo stvorili“ (21:30). I naše tijelo je sa više od 70% od vode sazdano. Voda u nama i oko nas. Hemijski dva puta hidrogena koliko oksigena, kombinacija koja ključa na jasnih 100 i mrzne na 0 stepeni Celzijusa. Bez boje, okusa i mirisa. Zaboravljena blagodat u nama i oko nas.

Prolazimo pored blagodati, ne primjećujemo ih, prosipamo i trošimo bezbojnu čistoću a težimo šarenilu, mirisima i okusima.

Dese nam se tako i čisti, bezbojni ljudi. Lijepi i ugodni kao voda. Ali mi ih ne primijetimo jer svoje poglede prema onima našminkanim, atraktivnim, istaknutim okrenemo.

Nutricionisti nam šalju poruke kako zdravo živjeti. Pričaju nam o štetnosti šećera i o koristima špinata. A mi ipak radije šlagom ukrašene zalogaje uzimamo, i svemu što je spakovano u additive prednost dajemo. Kažu da je ono što pojedemo i popijemo ključno u tome kako ćemo se osjećati i kako ćemo živjeti. A jedna poslovica kaže : „You are what you eat“, „Ti si ono što jedeš“.

Nutricionista je jedno od najatraktivnijih zanimanja današnjice. Oni nas savjetuju šta i kako konzumirati. Zaboravljaju nutricionisti da mi osim hrane i pića i druženja konzumiramo. Ustvari, znanost vjerovatno predpostavlja da smo mi u stanju sami razlučiti koji nam ljudi i koja druženja dobro a koji toksine donose? Zato nam i nisu još ponudili šemu kako prepoznati osobu koja je limun, voda ili ukusna hurma? I kako je razlikovati i prednost joj dati u odnosu na osobu koja je kolačić namazan vještačkim aditivima, pun opasnog šečera i farbi.

Toksični ljudi su naoko lijepi i primamljivi, medene im riječi iz usta teku. Nema na njima upozorenja da konzumiranje izaziva dijabetes i bolesti srca. Oni se uvuku u naša sijela i mi se prevarimo optikom i vještačkim okusom koji nose. Zaboravimo da smo od vode čiste stvoreni i da našem tijelu i duši voda najbolje godi

Ima ljudi koji su lijepa čista voda, daju nam snagu za rast i razvoj. Oni ulijevaju vitalnost duši i energiju imanu. Druženje sa njima je uvijek iznova preporod i rast. Oni su kao kapi kiše što Uzvišeni sa neba spušta da žedne listove umije i suho korijenje zalije. Uz njih se ljepše živi i dublje diše. Nekad su kiseli kao limun, ali najbrži izvor vitamina donose. Direktna istina iz njihovog govora možda i okus kiselosti donese, ali oni nas hrane za budućnost i pripremaju za vječnost.

Zato bi neke ljude i druženja trebalo na recept propisati a na neke “opasno po život” etiketu zalijepiti. Ali etiketa nema. Malo je znanstvenika sebi uzelo zadatak da nas na otrovne ljude upozori.

Zbog slatkorječivosti, zbog šejtanskog make-upa, zbog svoje naivnosti i iskrenosti, konzumiramo štetna, šmigali druženja, pa onda sa cijeloživotnim ožiljcima deveramo. Jer pogrešna hrana kao i pogrešno provedeno vrijeme izazivaju čir na želudcu, kamen na bubrezima i uništavaju imuni sistem.

Zasigurno naše konzumiranje pogrešne hrane i druženja ne bi bilo opasno kada bismo u konzumaciji imali mjeru. Međutim, pogrešno je naše doziranje. Svakome se može desiti da se sretne sa lažnim ljudima. Ali nas Gospodar poziva da se samo sa iskrenim družimo (9:119). Ipak nam se pogrešni ljudi dese i mi ih u svoje avlije pustimo. Puni hemikalija, u celofanima i sa lažnim mašnama posatnu nam svakodnevnica, a duša žedna iskrenosti trpi.

Svevišnji nas poziva da ne pretjerujemo sa hranom (7:31). A plemeniti Poslanik (as) nas podsjeća da volimo umjereno, a i kada preziremo da osjećaj umjeren bude. Niko i ništa osim Njega ne zaslužuje bezuslovno i neograničeno. Pa ako tijelo voli instant nagrade, jer nam uz njih nivo dopamina raste, upalimo malo i mozak da obrišemo šminku sa onih što nam se lažno predstavljaju. Naučimo selektivno i mudro biranje prijatelja. Ne bježimo od limuna i čiste vode.

Uz iskrene i čiste prijatelje lakše se prerađuje sadašnjost i ljepša će biti vječnost. Miljeniku je najbolji prijatelj tijelom ujed škorpiona spriječio, a lažni će „prijatelji“ škorpione u naše pećine prvom prilikom dovesti. Na nama je da se sjetimo vode iz koje smo stvoreni i koja nam treba, koja je čista i svojstvo je iskrenih, a da se čuvamo od bijelog lažnog šećera ma koliko nam se oku šmigali prikazivao.

U znanju Njegovom je i sa svrhom je svaki list što na zemlju padne. U znanju Njegovom i sa svrhom je i svako drvo samo ili u šumi, i svaka travka i praškica pjeska. Sve ima od Njega ulogu datu i svako svoj zadatak ispunjava.

I ljudi imaju uloge i ljudi ispunjavaju zadatke. Nešto vrlo rado, nešto sa poteškoćama, nešto površno i fušerski, a nešto vala baš ni naopako.

Mnogo je i zanimanja kojima se ljudi baviti mogu. Neka zvuče atraktivno a druga svakodnevno. Neka zanimanja iziskuju teoretsku naobrazbu a za neka je potrebno učenje i savlađivanje vještina. Svako po svojoj prirodi i urođenim talentima teži nekom zvanju i rado se bavi i lijepo se osjeća kada nešto radi.

Ima jedno interesantno zanimanje kojim se svi vrlo rado bavimo. Još uvijek nema istraženih modela koji će potvrditi ko je skloniji tome zanimanju i kome bolje ide od ruke? Još uvijek se ne zna ni ko u tom zanimanju uživa i ko daje svoj maksimum a ko ga obavlja površinski. Ali se zna da postoji masa nas koji rado svoje vrijeme u tom zanimanju trošimo.

To je zanimanje sudije koji sudi tuđim postupcima. Vrlo rado obučemo na sebe ogrtače meleka i sudimo i tabirimo sve one oko sebe. Rado uzmemo mikroskope da bolje vidimo, naprežemo svoj sluh da čujemo frekvencije ispod uočljivih decibela, vrlo rado u ruke uzimamo vagu. Sa njom vagamo tuđa djela postupke i propuste. Vagamo kakvim ko životom živi i kakva mu porodica za sofrom sjedi. Vagamo kakve haljine oblače i ispod kakvih šminki se skrivaju, kakvo auto voze i ko im gorivo toči?

Uživamo u procjeni svačijeg stanja, od onog što vidimo do onog što i ne znamo. Vagamo i sudimo. Ljude u Džehennem ili Džennet šaljemo. Na tas vage bacamo i procjenjujemo živote i privatnosti drugih. Žongliramo sa njihovim ugledom i nabacujemo na njihova tužna lice šminku nasmijanog klovna a na njihova tijela konce marionete koju rado među svojim prstima pokrećemo.

Igramo se sa vagom tuđih djela dok izbjegavamo svinjetinu, pa i alkohol doživljavamo kao haram. Ipak meso mtrvog brata i sestre rado serviramo, jedemo i nazdravljamo njegovim ugledom, pljujući po časti i znanju i zvanju. U vaganju tuđih dijela smo pravi profesionalci, sudimo ljudima kao diplomirani pravnici. A u tom parničnom postupku “sam protiv svih”, zaboravljamo sami sebe.

Ne stignemo se zapitati ni par osnovnih, aktuelnih pitanja na primjer: “A zašto nam se dešava Covid, zašto nas Gospodar i fizički u safovima rastavlja? Kako nas nošenje maski i izbjegavanja kontakta trenira i ogdaja? Šta nam to želi Milostivi reći, sada kada se Azrail drugačijim imenom zove?”

Možemo li i trudimo li se skontati formulu i razumjeti poruku, uzeti pouku?

Ili smo zauzeti vagajući sve one oko sebe? Gdje nam je to nestalo razumjevanje, samilost, emaptija, širina vjerničkog srca da traži stotine izgovora prije nego što prihvati jednu optužbu protiv brata? Zar još ne primjećujemo da gubimo svoje srčane abdeste i namaze, da se sa svojim hadžem i postom kockamo, da već mnogo toga što smo imali nemamo? A mi se polahko na nemanje navikavamo i na tuđe tasove na vagi kamenje nabacujemo.

Podsjeti me ovo razmišljanje ne jedan klasični eksperiment u psihologiji, koju ću ukratko opisati. Tokom šezdesetih godina, psiholog S. Milgram je proveo eksperiment poslušnosti koji je doveo do iznenađujućih rezultata. Cilj eksperimenta je bio razumjeti motive koji su pokrenuli ljude da prestanu biti ljudi, da počine zločine, genocide, holokaust. Jer svi počinioci nedjela su imali, i još uvijek imaju samo jedan izgovor, “slušali smo instrukcije nadređenih”.

Učesnici u najpoznatijoj varijanti eksperimenta bili su 40 muškaraca regrutovanih pomoću novinskih oglasa. Milgram je razvio zastrašujući generator elektičnog šoka, sa nivoom udara koji počinje na 30 Volti i povećava se u koracima od 15 sve do 450 Volti.

Prekidači koje su u ruke dobijali regrutovani “učitelji” u eksperimentu bili su jasno označeni riječima “mali udar”, “umjereni šok” i “opasnost: teški šok”. A zadnja dva prekidača su označena jednostavno sa kritičnim “XXX”, koji je bio opasan po život.
Svaki učesnik je preuzeo ulogu “učitelja”, koji bi “učeniku” davao šok kod svake greške. “Učitelj” je mislio da on isporučuje stvarne šokove, a “učenik” se pretvarao da osjeća bol od šoka.

U toku eksperimenta “učitelj” je slušao molbe “učenika” da prestane sa kažnjavanjem, da je to bolno, da mu srce prestaje raditi itd. Iako je znanstvenik očekivao, baš kao i većina nas, da će maksimalno 3 od 100 “učitelja” dati najveću skalu šoka, i da će u njima prevladati ljudskost da ne trebaju mučiti osobu koju nikada ni vidjeli nisu. Rezultati su bili drugačiji.

U stvarnosti, 65 % učesnika Milgramove studije isporučilo je maksimalne šokove svojim “učenicima”. Iako su mnogi “učitelji” postali izuzetno uznemireni i ljuti ipak su nastavili da prate instrukcije do kraja i tako “nauče pameti” svoje nove “učenike”.

Ostala su otvorena pitanja zašto je toliko puno učesnika obavljalo naizgled sadistički čin nad osobama koje i ne poznaju? Gdje je to nestala ljudskost u običnom eksperimentu za koji su “učitelji” dobijali nadoknadu bez obzira da li ga završe ili prekinu?
Navedena studija nam odslikava stanje ljudske svijesti.

Biti sudija drugome, sam kažnjavati i odlučivati koliko bola želimo zadati, nagon je koji u sebi nosi svako od nas. To je onaj instinkt koji nam podiže ego i čini nas sretnim u uniformi umišljenih sudija. To je onaj nagon koji nam Prokletnik u uši šapće kad nam kaže “ti si bolji od njega”. Radi tog nagona mi slažemo slike o drugima, pa i kada nemamo sve dijelove mozaika, mi ih iz “rekla-kazala” pokupimo i prema svome ukusu uklopimo.

A dok mi vagamo šta je na tuđima tasovima, vrijeme prolazi. Vrijeme u kojem sve živo, pa i ono usamljeno drvo, svoju ulogu ispunjava. A mi se polahko gubimo, najdraže zanimanje nam je postalo da se tuđim životima i “greškama” bavimo.

Mi postavljamo vage a zaboravljamo da nas sve Pravedna Vaga čeka na Danu kada nećemo moći na tuđe tasove ništa “svoje” prebaciti.