Šta je nama Šerijat? II

Božiji ili ljudski zakon?

Zanimljivo je napomenuti, kako precizno primjećuje Fazlur Rahman, da se kod prve generacije muslimana izraz šerijat skoro nikako ne pominje. Oni su, tvrdi ovaj autor, više nastojali da žive vjeru (din) islam, a manje, ili gotovo nikako, da to svoje razumijevanje i življenje vjere nazivaju šerijatom. Slično bi se moglo kazati i za termine halal (dopušteno) i haram (zabranjeno), kako primjećuje Ebu Jusuf, kritikujući Evza’iju koji ishitreno upotrebljava izraze halal i haram. To se može pročitati u djelu ovog poznatog učenika Ebu Hanife, Er-Reddu ala sijeril-Evza’i. Zašto muslimani i danas olahko koriste termine šerijat, halal i haram, o tome bi se dalo podosta napisati. Ali, da se vratimo izrazu šerijat i da vidimo kakvo je njegovo etimološko i terminološko značenje.

Etimološko značenje pojma šerijat

Wenn ich handle wenn ich dichte
Gib du meinem Weg die Richte
(Johann Wolfgang von Goethe, West-östlicher Divan)

Ranije smo konstatirali da šerijat označava pravu stazu ili otvoreni put koji vodi do izvora ili izvorišta i utočišta svega, tj. Uzvišenog Boga i Njegove blizine. Putova prema Bogu ima mnogo, kako ispravno konstatira Rusmir Mahmutćehajić. Oni su različiti, ali se stječu u Božijoj Jednosti koja nadilazi i obuhvaća svako mnoštvo. U gore citiranom stihu iz Zapadno-istočnog Divana čuveni Johann Wolfgang von Goethe moli Boga (slično kao što to rade muslimani) riječima: Kada nešto radim i djelujem, kada pjesme skladam, moj Bože, neka moj (životni) put ima ravan smjer. Ovaj izraz, die Richte, iako sada već pomalo arhaičan i van upotrebe u njemačkom jeziku, označava ravan smjer ili pravac. U rječnicima se može naći da außer der Richte sein, znači ne biti u pravom smjeru.

Katharina Mommsen tvrdi da je Goethe ovim izrazom tačno pogodio ono što u Kur’anu podrazumijeva riječ šerijat. Naročito je ovaj pojam, tvrdi autorica, u toku historije doživio sužavanje značenja. Institucionalizacijom nove religije do koje je došlo u toku dva stoljeća nakon Poslanikove smrti u takozvani sunitski islam, dolazi i do odlučujuće promjene značenja: Lutnja ili skretanje u zabludu sve je više shvaćano kao odstupanje od kanonskog zakona (šerijata) u okviru četiri sunitske pravne škole, koji vjerniku propisuje šta mora, a šta ne smije činiti, koji dakle regulira i najsitnije detalje vjernikovog života. Politički motivirani islamisti koji na scenu stupaju početkom moderne doveli su ovaj pojam dotle da se pod njim danas uglavnom podrazumijevaju kazneni zakoni koji sadrže barbarske tjelesne kazne poput bičevanja, amputacije dijelova tijela, kamenovanja i razapinjanja. Ali, zaključuje K. Mommsen, prvobitno značenje pojma šerijat je put do vode, a onda u Kur’anu u vjerski prenesenom značenju, put na koji upućuje Bog, dakle Richte (ispravni, pravilni put).

Terminološko značenje pojma šerijat

Jednu od najljepših definicija šerijata ponudio je Ibnul-Kajjim (1292-1350): Šerijat je, u svojoj cjelokupnosti, pravda, milost, mudrost i dobrobit. Svaki propis ili postupak koji pravdu izokrene u krivdu, ne spada u šerijat, makar u njega dospio putem tumačenja (onih koji tumače Božiju Riječ). Prema islamskom nauku, šerijatom bi, u generalnom smislu, trebalo smatrati sve univerzalne  Božanske poruke u onome što je Bog objavio ljudima preko svojih poslanika i vjerovjesnika, od Adema do Muhammeda, neka je na sve njih Allahova milost. Dakle, Božije objave Musau, Isau, Muhammedu, a.s., svejedno, spadaju u šerijat, jer iste označavaju put ili pravac koji vodi do Boga.

Međutim, da li je sve što objavljene ili svete knjige sadrže ujedno i sveti šerijat ili Božiji zakon? Ili je šerijat, kako stoji u gore navedenom citatu Ibnul-Kajjima, pravda, dobrobit, milost i mudrost? Na primjer, kada mi kao muslimani iz kršćanskog nauka (Isaovog a.s.) pročitamo da treba ljubiti bližnjega svoga kao samoga sebe, sasvim sigurno nam naumpadne izreka Muhammeda, a.s: Iskreni vjernik je onaj koji želi svome bratu (drugom čovjeku) ono što želi samom sebi. Ili kada pročitamo u Deset Božjih zapovjedi koje je Musa, a.s., primio od Boga na Sinaju (1200.pr.Kr.), na primjer: ne ubij, ne ukradi, ne čini preljub, ne poželi tuđi imetak i sl., sasvim je jasno da se radi o Mojsijevom zakonu Božanskog porijekla ili šerijatu koji ima uporište i potvrdu u svim vjerskim tradicijama i Božijim knjigama, zaključno sa Kur’anom. Međutim, nije i ne može biti sve što je doslovno objavljeno u svetim knjigama Božiji zakon ili šerijat. Šerijatom bi, kako s pravom tvrde neki muslimanski učenjaci (poput Assada, Fasija i dr.) trebalo smatrati samo onih nekoliko univerzalnih, nepromjenjivih odredbi Kur’ana i sunneta. Dakle, u šerijat spadaju: sloboda, pravda, mudrost, milost, dobrobit, solidarnost, jednakost, čestitost i tako dalje.

Odredbe Kur’ana i sunneta koje nemaju univerzalni karakter i nisu po svojoj prirodi nepromjenjive, ne spadaju u šerijat, bez obzira što mnogi muslimani misle drukčije. Iz ovoga, naravno, izuzimamo osnovne islamske dužnosti (ibadat-obrede:namaz, post, zekat, hadž) i o njima ne raspravljamo. Iz tog razloga je Šah Walijjullah ad-Dihlevi (umro 1762.) ustvrdio da kur’anske odredbe iz nasljednog prava u kojima stoji, na primjer, da muškarcu pripada dvostruko više u odnosu na žensku osobu (sinu u odnosu na kćerku itd.) imaju temporalni karakter, što znači  da nisu univerzalnog i trajnog karaktera i da ne spadaju u šerijat. Isto bi se moglo kazati i za odredbu prema kojoj svjedočenje muškarca vrijedi dvostruko više u odnosu na svjedočenje žene (kur’anska odredba),  hadisku odredbu (preporuku, sunnet) prema kojoj se kolju dva (akika) kurbana kad se rodi muško dijete, odnosno jedan kurban kad se rodi žensko dijete i tome slično.

Umjesto zaključka

S obzirom na značaj ovog termina i njegovu aktuelnost, mišljenja sam da isti treba definirati i precizirati njegovo značenje. U suprotnom, zloupotreba ovog (ali i nekih drugih) islamskih termina od strane nekih muslimana i njihovih državnih, političkih i vjerskih institucija, može prouzrokovati veliku štetu islamu i muslimanima u današnjem vremenu. U ovog kratkom osvrtu smo pokušali dati neke natuknice onima koji imaju kapaciteta da se pozabave ovom problematikom.