Zašto Kur’an pažljivo ne prouče?
Ispravna je konstatacija da je Islam, zapravo, onakav kakvim ga muslimani predstavljaju. Muslimani su u proteklim stoljećima s pravom prosvjedovali protiv orijenatlizirane slike o islamu od strane orijentalista. Bilo je tu i zlonamjernog iskrivljavanja i krivotvorenja islama (covering islam, kako bi kazao Edward Said). No, u tim pokušajima da se zaštiti islamsko učenje muslimani su, nažalost, i sami zastranili i ponudili okcidentalistički pristup, čime su i sami doprinjeli pokrivanju (iskrivljavanju) realne slike o islamu. O čemu se radi, pokušat ćemo ilustrirati kroz odnos muslimana prema Kur’anu, njihovoj svetoj knjizi odnosno osnovnom izvoru islamskog učenja. Otuda i ovo pitanje iz naslova, dijelu kur’anskog ajeta (stavka) iz sure Muhammed, 24: Zašto Kur’an pažljivo ne prouče?
Problemi čitanja Kur’ana i pokrivanje njegovih stvarnih značenja
Doista, danas postoje problemi čitanja Kur’ana. S obzirom da je malo onih koji umiju čitati Kur’an u izvorniku, na arapskom jeziku, a da pritom, posjeduju vještine njegovog pravilnog iščitavanja i razumijevanja, mnogima ne preostaje druga opcija osim iščitavanja prijevoda Kur’ana. I tu, naravno, i nastaju problemi. Ne treba ići daleko, ne dalje od Fatihe i prvih nekoliko ajeta u Kur’anu. Naravno, to je Knjiga u koju nema nikakve sumnje, kako i glase njeni prvi ajeti. Pod uslovom da se čita pažljivo i ispravno, onako kako i piše u izvornom tekstu.
Dakle, ako musliman čita Fatihu, a Fatihu muslimani dnevno uče/čitaju na desetine puta, na samom kraju ove veličanstvene molitve, zamoliće Boga da ga uputi Pravim putem, putem onih koje je Bog blagodatima obasuo, a ne putem onih na koje se gnjev Njegov izlio i onih koji su zalutali. Naravno, postavlja se pitanje: ko su oni na koji se gnjev Božiji izlio i oni koji su zalutali? Oni koji su obrazovani na klasičan način ne trebaju ni tražiti tradicionalno tumačenje, jer oni to već znaju: to su Jevreji i kršćani! A tako piše i u tefsirima, komentarima Kur’ana. No, da li je baš tako?
Vjernici i nevjernici?
Najčešće pitanje koje muslimanima postavljaju njihovi domaćini na Zapadu glasi: šta vaša vjera kaže o nama? Da li smo mi prema vašoj vjeri (islamu) vjernici ili nevjernici? U Problemima islamskog preporoda, sedamdesetih godina proteklog stoljeća, Alija Izetbegović je, s pravom, postavio pitanje: da li je vanjski faktor prouzrokovao zaostalost muslimanskog svijeta (najezda Mongola u 12.stoljeću), ili je uzrok, ipak, onaj unutarnji, teološki? Naravno, većina ozbiljnih autora ističe da je unutarnji faktor, tj. kruto tumačenje vjere od strane akaidologa (apologeta) i fakiha (islamskih pravnika), odnosno zatvaranje kapija idžtihada u 4.stoljeću islama osnovni uzrok stagnacije muslimanskog svijeta. Otuda i ne čudi što i danas imamo ukrućenu tradiciju čiji čuvari budno bdiju nad njenom očuvanju, a zapravo, čuvajući je, takvu kakva jeste, a takva jeste zato što su je oni takvom označili, čuvaju vlastite položaje i pozicije, busajući se istovremeno da su oni ti koji bdiju nad očuvanjem dini islama.
Mi i onam’oni
Problem je u našim srcima i dušama, a ne u svetim tekstovima. Uostalom, zar Kur’an u gore spomenutom ajetu ne kaže: Zašto pažljivo Kur’an ne prouče, ili im srca imaju na sebi katance?! Ovdje želimo problematizirati jedno od važnih pitanja za današnje poimanje islama i islamskog učenja, jednako važno za muslimane, kao i za one koji to nisu, a to je prijevod i razumijevanje pojma kafir (mn.kafirun, kuffar). Ako pogledamo prijevode Kur’ana, a poglavito se u ovom osvrtu referiram na prijevode Kur’ana na strane jezike, primjetićemo, zapravo, gdje nastaje problem.
No, prije nego što zavirimo u neke od prijevoda Kur’ana na bosanski, njemački, engleski ili neki drugi jezik, zavirimo malo u naše duše i naša srca. Mi u našim dušama i našim srcima, a tu i jeste mjesto pravoj vjeri, nikada nismo bili načisto, uvijek smo sumnjali, a ponajčešće i bili čvrsto uvjereni, da svako onaj ko nije musliman, on jeste kafir ili nevjernik. Jer, on ne vjeruje u Istinu, jer nije musliman, jer ne priznaje islam, i td. Koliko daleko smo u tom našem lutanju i tumaranju otišli i udaljili se od Istine (glagol kefere u arapskom jeziku ima značenje prekriti, pokriti, zakriti, itd.), potvrđuje i naša svijest, zapravo, naše poimanje onih koji nisu muslimani, onih sa kojima živimo. Oni su, nažalost, za nas oni koji su daleko od nas, ne oni tamo, nego anam’oni, kako se često u našem narodu zna čuti.
Iistina je da Kur’an one koji ne vjeruju oslovljava sa: oni koji pokrivaju/poriču Istinu, ili pokrivatelji, poricatelji (kafirun/kuffar). Međutim, Božija pedagogija ih ne naziva nevjernicima. Premda one koji, doista, vjeruju naziva vjernicima (mu’minun), Kur’an sličan izraz ne upotrebljava u obratnom smjeru, nego u blažoj formi iste naziva pokrivateljima. Time ih Kur’an ne udaljava previše od sebe. U suri El-Kafirun (Poricatelji/Pokrivatelji), Kur’an ide toliko daleko da za njihovu vjeru kaže:…vama vaša vjera! Zašto onda mi pokrivamo Istinu i krivotvorimo Božiju riječ? Zašto one koje Uzvišeni Gospodar ne zove nevjernicima mi zovemo nevjernicima? Zašto tu riječ ne prevodimo onako kako je treba prevesti? Zašto onda tu riječ prevodimo kao The Disbelievers, na engleskom jeziku, Die ungläubigen, na njemačkom jeziku, ili nevjernici, na bosanskom jeziku? Biti pripadnik islama ili musliman ne znači biti istovremeno vjernik u pravom smislu te riječi. Jer, i s tom Knjigom (Kur’anom) čovjek (musliman) može biti pokrivatelj (kafir) ili pridružitelj (mušrik), kako veli jedan naš poznati autor. Ali, o tome nekom drugom prilikom, ako Bog da.
